Muharem Bazdulj, nagrađivani pisac, novinar i prevodilac, gostovao je u Leskovačkom kulturnom centru 12. marta u programu naslovljenom „Kvadratni koren iz života – razgovor o knjizi i nečemu još“. Bazdulj objavljuje književne i publicističke tekstove u listovima i časopisima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i zemljama u okruženju.
Redovno piše za sarajevsko Oslobođenje, beogradsku Politiku i magazin Nedeljnik. Pre najnovijeg, Kvadratnog korena iz života, objavio je sedam romana, pet knjiga priča, tri knjige kolumni, dve knjige eseja i jednu knjigu soneta. Njegovi romani objavljeni su u prevodima na engleski, nemački, poljski, bugarski i makedonski jezik. Pojedine priče i eseji prevedeni su na petnaestak jezika.
Dobitnik je prestižnih priznanja među kojima su nagrada lista Danas „Stanislav Staša Marinković“ za novinarsku hrabrost i istraživačko novinarstvo, nagrada „Bogdan Tirnanić“ Udruženja novinara Srbije za najbolji komentar i nagrada za najboljeg novinara u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini koju dodeljuje Društvo novinara BiH. Među delima koja je preveo na engleski jezik su izabrane pesme irskog nobelovca V.B. Jejtsa i knjiga prepiske Alena Ginsberga i Džeka Keruaka.
Kvadratni koren iz života bilans je jednog davnog putovanja i jedne nestale zemlje nakon što hiljade kilometara prohuje i godine se slegnu. Ovaj roman o sudbini pojedinca u istorijskom kontekstu počinje stihovima Toma Vejtsa, Tina Ujevića, kao i Džonija Štulića „Sviće iza tmurnih oblaka, novo vrijeme traži starog čovjeka“. Izdavač romana, beogradska Laguna, ističe da se ovo štivo brzo čita i dugo pamti.
Pisac napominje da je reč o romanu iz savremenog života, bavi se čovekom koji sa navršene 53 godine u specifičnoj životnoj situaciji pravi neku reviziju svog životnog puta.
„Mene je primarno zanimalo iskustvo tog čoveka koji devedesetih godina prošlog veka živi u Beogradu i ne može da posmatra rat koji se paralelno dešava u Bosni kao nešto što ga se ne tiče, zato što je porodično i životno vezan za taj prostor. Meni je bilo zanimljivo, pošto sam ja dok je rat trajao živeo u Bosni, sve do pre nekoliko godina, i jedno od mojih otkrića nakon što sam došao da živim u Srbiji je da se ljudi ovde suštinski dele na one koji su imali osećaj da ih se taj rat nešto tiče, i one kojih se taj rat uopšte ne tiče. I onda mi je postalo jasno da su ljudi koji su taj rat doživljavali lično morali da se osećaju otuđeno. U tom smislu, pokušao sam da ispričam priču nekoga ko živi u sredini koja nije direktno zahvaćena ratom, ali taj rat duboko utiče na sve što se njega tiče“.
Govoreći pred mnogobrojnom publikom u Leskovačkom kulturnom centru i o novoj knjizi i o mnogim drugim temamama, Bazdulj je odbacio poređenje iz publike sa našim nobelovcem Andrićem, zasnovano na činjenici da su oba pisca rođena u Travniku. „To je neuporedivo. Osim toga, isplati se takmičiti se samo sa sobom, od pre pet godina, da li si napredovao, sve ostalo je pogrešno“, naglasio je Bazdulj dodajući da čovek iz divljenja raste, ako nekome zavidi u njemu raste otrov.
Na novinarsko pitanje kome se on divi Bazdulj je odgovorio: “ Ja sam se uvek divio nekim ljudima za koje mi se činilo da vode svoj život na častan način. To su često bili neki umetnici, a isto tako i neki ljudi koji su u javnom smislu nevidljivi, ali žive plemenito i dostojanstveno. Dakle, svi ljudi koji žive svoj život na taj način da postavljaju svoje bližnje u fokus čak i po cenu odricanja nekih personalnih interesa. To su ljudi dostojni divljenja“. Upitan ko su pisci i novinari kojima se divi rekao je: „Ja imam prema nekim autorima možda veći respekt nego prema nekim drugim, to su u našoj književnosti prvenstveno Andrić i Kiš, a u svetskoj književnosti, ako govorimo o savremenim piscima, Pol Oster i Emanuel Kare. To bi mogli biti neki ako već insistirate na personifikaciji. A od novinara, i ne samo zato što sam dobio te nagrade, meni su zaista i Staša Marinković i Bogdan Tirnanić imena koja su mi stvarno u nekim godinama još dok sam bio klinac i kasnije imala jak simbolički kapital. Isto tako Veselko Tenžera i Igor Mandić. To su novinari koji su mi značajni“, zaključio je Muharem Bazdulj.
Ivana Ristić
ff-font-awesome4 icon-angle-leftff-font-awesome4 icon-angle-right