U okviru 18. Leskovačkog internacionalnog festivala filmske režije održan je razgovor sa rediteljem Igorom Bezinovićem, povodom njegovog filma „Fiume o Morte!”, koji je na Festivalu prikazan van konkurencije.
U ovoj dokudrami stanovnici današnje Rijeke rekonstruišu i oživljavaju događaje iz D’ Anuncijeve okupacije grada 1919–1920. godine. Kroz duhovite prikaze istorijskih scena, film kombinuje dokumentarni realizam i komediju, istražujući političke i društvene napetosti tog vremena, ali i ljudske reakcije, strahove i ambicije uklopljene u neobičnu istorijsku dramu. „Gabrijele D’Anuncio je prezanimljiv filmski lik. Ja sam ga definirao kao Džokera iz Betmena. Vrlo inteligentan,duhovit i jako zlokoban. Međutim, ono što sam znao je da ne želim raditi film o glavnom junaku. Ja sam znao da želim raditi film o mom gradu kao glavnom junaku, a tu isto imam jednog dobrog glavnog junaka jer je grad Rijeka sam po sebi isto grad jako bogate prošlosti.I filmičan je. Jednostavno su ta dva nekako komplementarna glavna junaka D’Anuncio i Rijeka lijepo zaigrali, Osim toga, D’Anuncio je ostavio jako, jako puno fotografija i snimaka iz perioda okupacije, tako da je i to nešto što čini film filmičnim, jer već u startu smo imali nekakvu vizualnu bazu na koju smo se mogli osloniti.”
Na pitanje da li je razmišljao da snimi igrani film sa ovom temom, Igor Bezinović je rekao: „Ne bih ja to znao napraviti, niti bi mi došla inspiracija da to napravim. Ono što mene pali u mom radu je taj neki moment nepredvidljivosti i work in progress u kojem se film cijelo vrijeme adaptira ovisno o okolnostima koje mi se otvaraju. Taj moment da napravim jedan fiksni scenarij i onda da napravim egzekuciju toga. Nikad u životu takav film nisam snimio. Možda sam dok sam bio na Akademiji sam tako radio, ali onda kad sam našao neki svoj način izražavanja, to mi je prestalo biti zanimljivo.”
Rad na filmu „Fiuome o morte!” trajao je dest godina. „Ja sam prvi put dobio sredstva za razvoj scenarija 2015. godine, i kad sam krenuo u njega, nisam imao ideju da će on biti ovoliko ambiciozan. Znao sam da će biti kompliciraniji sigurno od mojih prethodnih filmova. Moj kratki film „Izlet” je praktički gerilski film u usporedbi s ovime, ali sam htio taj nekakav moment gerile zadržati I u ovom filmu, da se osjeti i dalje ta neka spontanost.“
Film je prikazan na festivalima širom sveta: „Najdalje sam bio u Meksiku na filmskom festivalu i bio sam na Tajvanu. Gde god je prikazivan film je bio crowdpleaser, jer je to tip filma koji se zbilja može svidjeti tajlandskoj studentici i meksičkom penzioneru. Zbilja nije bila intencija da radim takav film, ali se desilo i ja mislim da smo uspjeli iz dva razloga: jedan je humor, mislim da ljudi vole ironiju, pogotovo spram ljudi na poziciji moći i to je ono što radim u ovom filmu, a drugi razlog je to što ljudima fale priče o kolektivima. Ja sam radio film “Blokada” o studentskim blokadama u Zagrebu. Radio sam film „Izlet” koji govori o raspadu jednog kolektiva. Rijeku sam tretirao kao nekakav kolektiv i mislim da su ljudima danas u tom hiper individualiziranom društvu, kapitalističkom u kojem se svatko mora brinuti samo za sebe, zbilja potrebne priče o tome da su ljudi jedni drugima prijatelji i da su solidarni i to se ljudima jednostavno sviđa.”
„Osmog februara 2025. godine u Art kinu Rijeka, dan nakon što smo primili nagradu u Roterdamu, bio je jedan od najljepših dana u mom životu. Zato jer sam dolazio iz Roterdama i već se pročulo da smo dobili nagradu i svi sudionici su zapravo doživljavali tu nagradu kao svoju. Što je bila najljepša stvar. Imali smo dvije projekcije jedna za drugom, jer nisu svi stali u kino. Recimo da sam sletio u Hrvatsku i zove me novinar Radio Rijeke. Dok vozimo za Rijeku, on me zove, live se javljam: Evo, ja dolazim, večeras premijera.” Desesio se neki hajp u gradu. I nije trajao samo jedan dan, nego su ljudi stvarno kontinuirano počeli dolaziti u kino i film je postao najgledaniji film u povijesti Rijeke i u povijesti Hrvatske, tako da je samo u Rijeci film pogledalo dvadeset tisuća ljudi. Ljudi mi često kažu da su osvijestili što za njih znači biti Riječanka ili Riječanin, da im je film pomogao da razumiju sebe i svoju prošlost. To mi je lijepa nagrada.”
Podsećamo da je Igor Bezinović ovogodišnji dobitnik nagrade Otisak Gorana Paskaljevića na 18. LIFFE-u.
Razgovor je vodio filmski kritičar Zoran Janković.
Foto Marko Cvetković
